Details |
Sandra Bakaj Poem
Šta znate vi, prostakuše,
I ostali kupci mlohave uspaljenosti,
O platnu
Na kojem se uljana prica
O mojoj borbi sa demonima dobrohotnosti
Razlila po moždanim vijugama,
Utapajuci posljednja sjecanja
Na košmar o ulicama
Punim crnih kišobrana
I sivih haljina guvernanti lorda Henrija...
U vrijeme
Kada su zakletve
Vrijedne kao mrtvi golubovi
Na krovu sirotišta,
I kad majke usnulu djecu pokrivaju trnjem,
Moje je lice, dame i gospodo,
Velicanstveno ogledalo
Što odražava
Sifilicnu kurvu u uštirkanoj postelji,
Uzjahanu od grofa sa sinocnjeg bala.
Enigma ljubavi i mržnje,
Pretocena u boje vjecne mladosti
Nikada nece napustiti ram
Skrojen od vašeg i mog licemjerja,
Ram u kojemu cuvam
Sibilu,
Dok (mi) je loše glumila Juliju.
Ma šta znate vi,
Praznodušni...
Copyright © Sandra Bakaj | Year Posted 2014
|
Details |
Sandra Bakaj Poem
neko je otvorio vrata kafane
(u kojoj smo se ispijali
do posljednje kapi bliskosti)
i pustio lahor bezrjecja
da se skrasi na usnama
dovoljno slab
da ne remeti sklad pogleda u prazno
dovoljno jak
da oduva zrnca dodira
što ih cuvasmo ispod izgriženih noktiju
i
dovoljno dug
da nam otme (uz)dah
za odletjelom pticom spokoja
Copyright © Sandra Bakaj | Year Posted 2014
|
Details |
Sandra Bakaj Poem
Napušteni roditeljski dom
Još uvijek je mirisao na kukuruzni kruh
I beztjelesne korake ravnodušnog majcinstva.
U uglu djecje sobe pronadena muzicka kutija
Puna Mocarta i ožiljaka,
Trošni ormar
S policama za slaganje
Uvijek svježe nabranog mraza,
Sve to,
I poneki otisak
Oceve zjenice
Na nevidljivom akvarelu,
Natjera je da zaledi srce
I stisne pesnice,
Da se sjecanja ne prostru po duši
Kao nepregledna ravnica
Na ispucalom dlanu.
Copyright © Sandra Bakaj | Year Posted 2014
|