Bezrjecje
neko je otvorio vrata kafane
(u kojoj smo se ispijali
do posljednje kapi bliskosti)
i pustio lahor bezrjecja
da se skrasi na usnama
dovoljno slab
da ne remeti sklad pogleda u prazno
dovoljno jak
da oduva zrnca dodira
što ih cuvasmo ispod izgriženih noktiju
i
dovoljno dug
da nam otme (uz)dah
za odletjelom pticom spokoja
Copyright © Sandra Bakaj | Year Posted 2014
Post Comments
Poetrysoup is an environment of encouragement and growth so only provide specific positive comments that indicate what you appreciate about the poem.
Please
Login
to post a comment