Ram Za Sliku Doriana Greja

Šta znate vi, prostakuše, I ostali kupci mlohave uspaljenosti, O platnu Na kojem se uljana prica O mojoj borbi sa demonima dobrohotnosti Razlila po moždanim vijugama, Utapajuci posljednja sjecanja Na košmar o ulicama Punim crnih kišobrana I sivih haljina guvernanti lorda Henrija... U vrijeme Kada su zakletve Vrijedne kao mrtvi golubovi Na krovu sirotišta, I kad majke usnulu djecu pokrivaju trnjem, Moje je lice, dame i gospodo, Velicanstveno ogledalo Što odražava Sifilicnu kurvu u uštirkanoj postelji, Uzjahanu od grofa sa sinocnjeg bala. Enigma ljubavi i mržnje, Pretocena u boje vjecne mladosti Nikada nece napustiti ram Skrojen od vašeg i mog licemjerja, Ram u kojemu cuvam Sibilu, Dok (mi) je loše glumila Juliju. Ma šta znate vi, Praznodušni...